Tag Archives: Laibach

Van! Igra je gotova.

Wat

Laibach “WAT” (Mute Records, 2003.)

Uši su mi već otvrdnule na Laibach kada se pojavio ovaj album. Zupčanici Laibachkunst mašine ponovno su bili nauljeni. U novom mileniju četvorka iz Trbovlja imala je pred sobom prave gejzire inspiracije: Rat protiv terorizma (jedno od mogućih akronimskih čitanja naziva ovog albuma glasi: War Against Terrorism), rasplamsavanje novih fundamentalizama, i već posve opipljiv novi totalitarizam upakiran u projekt globalnog svjetskog poretka. Mitologizirani 11. rujna 2001. i teroristički čin s kojim je započelo (n)ovo stoljeće Laibach je, uostalom, proročanski najavio još 1996. pjesmom “God Is God” na albumu Jesus Christ Superstar. (You shall see Hell clear in the sky / You shall see darkness / You shall see good and evil / You shall see citywalls crumble and towers fall…)

WAT se sumorno poigrao “krajem povijesti” kalendarski započetim tog nadpovijesnog 11. rujna. To je komemomorativan, smrtno ozbiljan album čak i kada mu se razbiju mnoge ironijske šifre. Čist i precizan šus industrijskog beata na vrhuncu postinudstrijske ere.

Na njemu su lajbahovci, ti samozvani «crni duhovi ovog svijeta», poput jahača Apokalipse ponovno zajahali svoje okrjepljene rage mahnito ih mamuzajući diljem spaljene zemlje. Od Auschwitza do Guantanama, via Bagdad.

Kao što sarkastično rekoše u jednoj od pjesama: Raus! Das Spiel ist aus. (Van! Igra je gotova), WAT je bio svojevrsna objava fajrunta svijetu kakvog smo dotad znali. Bilo da je opjevan uvodnom tjeskobnom temom “B-Mashina”; emtivijevskom koračnicom “Tanz mit Laibach” u kojoj se referiraju na stari DAF-ov hit “Der Mussolini” pozivajući na “njemačko-američko prijateljstvo” koje sablasno “pleše ka Bagdadu” ili autoironijskom “WAT” (“We Are Time”) kojom se još jednom legitimiraju kao pronicljivi estetski provokatori i ideološki manipulatori, tek stjecajem okolnosti prerušeni u pop-glazbenike.

I nakon skoro deset godina ovaj album mi zvuči kao ponajbolja zvučna kulisa sunovrata (s)umornog kasnokapitalističkog svijeta u crnu rupu vlastite propasti. Ali, igri se još ne nazire kraj.