Tag Archives: Manic Street Preachers

Razotkrivanje Đavla

Manic Street Preachers - The Holy Bible - Front
Manic Street Preachers “The Holy Bible” (Epic, 1994.)

I am an architect, they call me a butcher…

Sveta kravo, kakav je to album bio u ono vrijeme! Mračan, urušavajući, ali i oporo prosvjetljujući. Te 1994. doimao mi se, više idejom negoli stilom, kao posljednji veliki punk album. Ujedno i zadnji s tragičnim gitaristom i tekstopiscem Richeyjem Edwardsom koji je napisao većinu pjesama iako je već bio fatalno uništen alkoholom, drogama, anoreksijom i depresijom.
Stoga je The Holy Bible ukleto remek-djelo, nakon čijeg je izlaska Richey bespovratno nestao (prije četiri godine službeno je proglašen mrtvim, pretpostavlja se da je počinio suicid) a bend više nikada nije zvučao tako silovito i gnjevno.

Sveta Knjiga bila je furiozni presjek zloćudnih epizoda Dvadesetog stoljeća koje je Melody Maker, odmah po izlasku albuma, ovako pobrojao: prostitucija, američki konzumerizam, britanski imperijalizam, nesloboda govora, Holokaust, samoizgladnjivanje, serijska ubojstva, politički prevrati, fašizam, samoubojstvo i nezdrava nostalgija za “boljim” vremenima… ali i mnogo više od toga. Bila je to gotovo dürerovska slika svijeta koji bezglavo juri u propast ne mareći više ni za kakva moralna načela.
Od prvog do zadnjeg šusa punkerska tenzija nije padala, osim možda u “She’s Suffering” divnoj tragičnoj pjesmi koja je pomalo odudarala od konceptualne cjeline. Pa čak ni u završnim pjesmama kojima su Meniksi ušli u joydivisionovske tunele (“Die In The Summertime”, “The Intense Humming Of Evil”).

The Holy Bible je među mnogim albumima koji su snažno djelovali na mene, ali jedan od rijetkih koji me zbiljski ošamario i uz kojeg sam bio prilično boksački bijesan. Došao je kada su na ovim prostorima jenjavali ratovi. Došao je raskrinkavajući Đavla i Novi svjetski poredak. Došao je s pričom o Velikom Zlu koje nastavlja sliniti i dahtati nad svijetom i nakon pada “Carstva zla” i željezne zavjese. Diktatori su i dalje bili na vlasti, ali ne više u uniformama, a američka je vlada uz operativnu podršku CIA-e nastavila širiti novodobni fašizam pod krinkom slobodnog tržišta i demokracije. Sve to danas, dva desetljeća kasnije, dobro znamo i osjetimo na vlastitoj koži.

Malo je sličnih makabrističkih albuma nastalo u međuvremenu. Prvi mi na pamet pada Laibachov WAT, ali o njemu kasnije.
The Holy Bible nosi na sebi mnogo više tereta nego što se čini. Richey je nakon njega ostavio drugove i zauvijek nestao, a MSP su postali veliki band koji se unatoč slavi nije prodao, ali više nije ni zvučao tako opasno.


pop : del

Mjesto odakle kultura odlazi u zaborav

anarhija weekly

knjiga + film + kazalište + mediji + ljudi

The WordPress.com Blog

The latest news on WordPress.com and the WordPress community.